Alex Steffen vidi održivu budućnost

Na početku ovakvih prezentacija, obično ispričam cijelu priču o održivosti zato što mnogi ne znaju što je to. Ovo je publika koja zna što je održivost, zato bih vam dao samo kratku, jednominutnu verziju. Dobro? Slušajte pažljivo... ići ćemo vrlo brzo... praznine sami popunite. Dakle... sve znate... održivost, mali planet. Dobro? Zamislite malu Zemlju kako kruži oko Sunca. Negdje prije otprilike milijun godina, hrpa majmuna spustila se s drveća, postali su pametniji, ovladali vatrom, izumili tiskarski stroj, stvorili, recimo, prtljagu s kotačima. Također su zgradili društvo u kojem danas živimo. Nažalost, iako je ovo društvo - nema sumnje - najuspješnije i najdinamičnije do sada stvoreno društvo, ono ima neke jako, jako velike mane.

Jedna od njih je da svako društvo ostavlja ekološki otisak. Ima određeni mjerljivi utjecaj na planet. Koliko stvari prođe kroz vaš život. Koliko otpada ostaje iza vas. Naše društvo u ovom trenutku ima stvarno dramatično neodrživu razinu svega ovoga. Trošimo otprilike pet planeta. Kada bi svi na planetu živjeli kao mi, trebali bi između pet, šest, sedam, neki kažu čak 10 planeta za svoje potrebe. Očito je, mi nemamo 10 planeta. Još jednom... vizualizirajte si... 10 planeta, jedan planet, 10 planeta, jedan planet. Dobro? Mi to nemamo. Znači, to je jedan problem.

Drugi problem je da se ovaj planet koji imamo koristi na izrazito nepravedan način. Dobro? Stanovnici Sjeverne Amerike, poput mene, mi kao da smo samoživi i proždrljivi prasci, svašta proždiremo. A sada hajdemo skroz dolje do ljudi koji žive u azijsko-pacifičkoj regiji ili možda Africi. Ti ljudi jednostavno nemaju dovoljno za preživljavanje. To stvara razne napetosti, razne dinamike koje su duboko uznemirujuće. A stanovništvo se sve više i više povećava. Dobro? Ovako će, dakle naš planet izgledati za 20 godina. Bit će tu poprilična gužva, najmanje osam milijardi ljudi.

Da bi stvari bile još teže, ovo je planet s mladim stanovništvom. Trećina ljudi na ovom planetu su djeca. A ta djeca odrastaju u potpuno drukčijim uvjetima od njihovih roditelja, bez obzira gdje žive. Izložena su ideji našeg društva, našeg blagostanja. Oni možda ne žele živjeti sasvim poput nas. Oni možda ne žele biti Amerikanci, Britanci, Nijemci ili Južnoafrikanci, ali žele svoju verziju života koji je uspješniji, dinamičniji, i zapravo ugodniji. Sve se ovo u kombinaciji stvara ogroman pritisak na planet. I ako ne budemo u stanju smisliti kako se nositi s tim pritiskom, sve više i sve brže suočavat ćemo se sa situacijama koje ne možemo ni zamisliti.

Svi u ovoj prostoriji čuli su za najgore moguće scenarije. Ne moram ulaziti u to. Ali pitam vas, što je alternativa? Rekao bih da si u ovom trenutku alternativu ne možemo predočiti. S jedne strane imamo nezamislivo, a s druge strane nepredočivo. Još uvijek ne znamo kako stvoriti društvo koje je ekološki održivo, u kojem mogu sudjelovati svi na planetu, koje osigurava stabilnost, demokraciju i ljudska prava i koje bi bilo ostvarivo u roku potrebnom za rješavanje izazova s kojima se suočavamo. Još uvijek ne znamo kako to učiniti.

Što je onda Worldchanging (eng. Svijet u promjeni)? Dakle... Worldchanging možete zamisliti kao svojevrsnu medijsku agenciju za nepredočivu budućnost. Znate, mi radeći svoj posao tražimo primjere alata, uzora i ideja koje bi, uz široku primjenu, mogle promijeniti stvari. Dobro? Kada držim ovakve prezentacije, često govorim o nečemu što su svi u ovoj dvorani sigurno već čuli, ali većina ljudi nije, zar ne? Stoga sam danas odlučio to malo promijeniti i govoriti o onome što tražimo. Umjesto da vam pokazujem iskušane i stvarne primjere, pokazat ću vam primjere onoga za čime tragamo, dat ću vam uvid u naše uredničke bilješke. Obzirom da imam 13 minuta za to, i to će biti pomalo ubrzano. Zato... što ja znam... držite se. Dobro?

Kao prvo, za čime tragamo? Za svijetlim primjerom zelenoga grada. Jedna od najvažnijih prevaga koje u razvijenom svijetu imamo za promjenu našeg utjecaja na planet je promjena načina života u gradovima. Mi već jesmo urbani planet, a to je posebice tako za razvijeni svijet. Ljudi koji žive u gradovima u razvijenom svijetu žive vrlo raskošno i zato troše puno toga. Ukoliko bismo tu dinamiku promijenili, prvenstveno stvaranjem gradova koji su gušći i pogodniji za život... Ovdje imamo kao primjer Vancouver, koji morate posjetiti, ako već niste bili tamo. To je fantastičan grad. Oni stvaraju gustoću, novu gustoću., bolje nego vjerojatno itko trenutačno na planeti. Oni stvarno uspjevaju stanovnike Sjeverne Amerike uvjeriti da ne voze automobile, što je prilično velika stvar. Dakle gustoća. Tu je i upravljanje rastom. Prirodu ostavljate na miru kako bi ostala prirodna.

Ovo je u Portlandu. Ovo je stvarni projekt. Zemlja s ove strane ostat će zauvijek pašnjak. Odredili su gdje završava grad. Priroda, grad. Ništa se ne mijenja. Kad tako nešto napravite, možete početi s različitim ulaganjima. Možete početi stvarati, recimo, javni prijevoz koji dobro funkcionira i stvarno prevozi ljude na učinkovit i dovoljno udoban način. Dobro? Također možete početi mijenjati način na koji gradite. Ovo je zgrada s nultim utroškom energije u Beddingtonu, London, to je jedna od najzelenijih zgrada na svijetu. Fantastično mjesto. Sada smo u mogućnosti graditi zgrade koje stvaraju vlastitu struju, koje recikliraju većinu svoje vode, koje su puno ugodnije za boravak od standardnih zgrada, koriste potpuno prirodno svjetlo... a dugoročno su i jeftinije. Zeleni krovovi. Bill McDonough je sinoć govorio o tome, zato se neću zadržavati.

Ali nakon što imate i ljude koji žive u međusobnoj blizini, jedna od stvari koju možete učiniti je... obzirom da se informacijska tehnologija razvija, možete imati pametno informatizirana mjesta. Možete znati gdje se što nalazi. Kada znate gdje se što nalazi, zajedničko korištenje postaje jednostavnije. Kada se nešto zajednički koristi, na kraju se toga manje troši. Jedan takav odličan primjer su klubovi za zajedničko korištenje automobila, koji su sve popularniji u SAD, a već su dosta popularni u brojnim mjestima u Europi. Ukoliko ste osoba koja vozi, recimo, jedan dan u tjednu, treba li vam zaista vlastiti automobil?

Još nešto što nam informacijska tehnologija omogućuje je da počnemo shvaćati kako da nečega manje trošimo tako što znamo i pratimo ono što zapravo koristimo. Ovdje vidite kabel za napajanje koji jače svijetli što više struje koristite; poprilično zanimljiv koncept, iako mislim da bi trebao raditi obrnuto, da postaje sjajniji što manje struje koristite. Ali znate, može postojati i još jednostavniji pristup. Mogli bismo jednostavno drukčije obilježiti stvari. Prekidač na kojem gore piše "guta struju", a dolje, "isključeno". Možemo također promjeniti način na koji gradimo. Ovo je biomorfološka zgrada. Inspiracija za njen oblik dolazi iz života. Ovakve zgrade mogu biti nevjerojatno lijepe ali i puno učinkovitije. Ovo je primjer biomimikrije, koja se počinje sve više i više primjenjivati. U ovom je slučaju prirodni oblik školjke iskorišten za dizajn nove vrste ventilatora za ispuh koji je puno učinkovitiji. Puno se toga događa, stvarno izvanredne stvari. Pozivam vas da pogledate Worldchanging ako vas ovo zanima. Sve više i više pišemo o tome. Postoji i neobiološki dizajn, u kojem sve više i više koristimo sam život i životne procese koji postaju dio industrije. Primjerice, ovo su alge koje proizvode vodik. Dakle mi tragamo za potencijalnim uzorom, rastućim uzorom prema kojem bismo gradove u kojima živimo mogli pretvoriti u sjajne zelene gradove.

Nažalost, većina ljudi na planetu ne živi u gradovima poput naših. Žive u rastućim megagradovima u zemljama u razvoju. Postoji statistika koju često koristim, koja kaže da svaka četiri dana dodajemo jedan Seattle, grad veličine Seattla dodajemo planetu svaka četiri dana. Prije dva mjeseca imao sam jedno predavanje, i prišao mi je čovjek koji je radio za UN i rekao mi da je zbilja zabrinut. Rekao je, gledajte, potpuno ste pogriješili, potpuna pogreška. Nije četiri, već svakih sedam dana. Dakle, dodajemo grad veličine Seattla svakih sedam dana, a većina tih gradova sličnija je ovome nego gradovima u kojima živimo vi ili ja. Većina tih gradova raste nevjerojatnom brzinom. Nemaju postojeće infrastrukture, imaju ogroman broj stanovnika koji se nose sa siromaštvom, ogroman broj stanovnika koji pokušavaju smisliti kako raditi stvari na nov način. Dobro?

Što nam je potrebno da bismo megagradove zemalja u razvoju pretvorili u svijetle zelene megagradove? Prvo što trebamo je preskakanje koraka. I to je nešto za čime svugdje tragamo. Ideja preskakanja koraka znači da ako ste osoba ili zemlja koja je zaglavila u situaciji u kojoj nemate alate i tehnologije koje trebate, nema razloga da investirate u tehnologije prošle generacije. Dobro? Bolje vam je, gotovo u svim slučajevima, tražiti jeftinije ili lokalno primjenjive verzije najnovije tehnologije. To se obično dobro vidi s mobitelima. Dobro? Po svim zemljama u razvoju ljudi direktno idu na mobitele, preskaču fazu fiksnih telefona. Ako fiksne telefonske linije i postoje, u većini gradova zemalja u razvoju taj je sustav obično jako loš i često se kvari te košta ogromne količine novaca. Dobro? Jako mi se sviđa ova slika. Posebice Ganesh u pozadini koji priča na mobitel. Dakle sve više imamo pojavu da se mobiteli šire kroz društvo. Čuli smo dosta o tome ovaj tjedan, pa neću o tome previše govoriti, osim da to što vrijedi za mobitele, vrijedi za sve vrste tehnologija.

Drugo što trebamo su alati za suradnju, bilo da se radi o sustavima za suradnju ili o sustavima intelektualnog vlasništva koji potiču suradnju. Dobro? Kada ljudima omogućite da besplatno i slobodno surađuju i inoviraju, dobijete drugačiju vrstu rješenja. I ta su rješenja na drugačiji način dostupna ljudima koji nemaju kapital. Dobro? Dakle, znate da imamo software otvorenog koda, imamo Creative Commons i druge vrste "copyleft" rješenja. Dobro? Tako nešto dovodi do ovoga. Ovo je Telecentro u Sao Paulu. To je izvanredan program u kojem se koristi besplatan software otvorenog koda, jeftina računala te zapravo napuštene zgrade za stvaranje brojnih centara u zajednici gdje ljudi mogu doći i dobiti brzi pristup internetu, steći znanje programiranja... sve besplatno. Četvrt milijuna ljudi svake godine koristi ove centre u Sao Paulu. A oni su među najsiromašnijim stanovnicima Sao Paola. Posebice mi se sviđa mali Linux pingvin u pozadini.

Ovo, između ostalog, dovodi do neke vrste kulturne eksplozije na Jugu. A nešto za što smo smo izuzetno zainteresirani u Worldchangingu su načini na koje na Jugu sami sebi daju novi identitet, nanovo se kategoriziraju na način koji ima sve manje i manje veze s većinom nas u dvorani. Dakle Bollywood nije samo odgovor na Hollywood. Dobro? Znate, brazilska glazbena scena nije samo odgovor velikim produkcijskim kućama. Ona radi nešto novo. Događaju se nove stvari. Postoji međudjelovanje među njima. I tako dobivate nevjerojatne stvari. Poput... jeste li vidjeli film "Božji grad"? Da, to je fantastičan film ako ga niste gledali. Taj film govori upravo o tom pitanju, na jedan umjetnički i indirektan način.

Postoje i drugi radikalni primjeri širenja mogućnosti korištenja kulturnih alata. Ovo su ljudi koje je upravo posjetio internetski bibliobus u Ugandi. Oni mašu svojim prvim knjigama što je poprilično dirljiva slika. Znate? Dakle... također imamo mogućnost da se ljudi povežu i djeluju u svoju korist na politički i građanski način. Na načine kakve do sada nismo vidjeli. I kako smo čuli sinoć i prije ovaj tjedan, to je od apsolutno fundamentalnog značaja za stvaranje novih rješenja... jer mi moramo stvoriti novu političku stvarnost.

Osobno bih rekao da trebamo stvoriti nove političke stvarnosti, ne samo u mjestima poput Indije, Afganistana, Kenije, Pakistana, ili gdje već, nego i ovdje kod kuće. Drugačiji svijet je moguć. To je veliki moto antiglobalizacijskog pokreta. Zar ne? Mi smo si ga temeljito prilagodili. Mi kažemo da drugačiji svijet nije samo moguć, drugačiji svijet je ovdje. Nije da moramo samo zamišljati da postoji drugačija, nejasna mogućnost, već trebamo početi djelovati više prema toj mogućnosti. Moramo početi raditi stvari kao Lula, predsjednik Brazila. Koliko je ljudi do danas čulo za Lulu? U redu, puno bolje nego prosječna publika, to vam mogu reći. Dakle Lula, on je pun problema, pun kontradikcija, ali neošto od onoga što on radi jest... on iznosi ideju o načinu sudjelovanja u međunarodnim odnosima koji u potpunosti pomiče vagu sa tandardnog dijaloga između sjevera i juga prema potpuno novom načinu globalne suradnje. Na vašem bih mjestu pratio ovog čovjeka.

Još jedan primjer ovakve vrste moćnog novog pristupa je rast video igara koje nazivamo "ozbiljna igra". Pažljivo to pratimo. Širi se posvuda. Ovo je iz igre "Jača sila". To je mali prikaz ekrana. "Jača sila" je video igra koja vas, dok je igrate, uči kako se uključiti u nenasilni građanski protest i promjenu režima. Evo još jedne. Ovo je iz igre pod nazivom "Snaga hrane", igre koja uči djecu kako voditi kamp za izbjeglice. Sve ove stvari na vrlo dinamičan način daju doprinos velikom rastu, posebice u zemljama u razvoju, interesa ljudi i strasti prema demokraciji. Primamo tako malo vijesti o zemljama u razvoju da često zaboravljamo da doslovno postoje milijuni ljudi koji se bore da promjene budu pravednije, slobodnije, više demokratske, manje korumpirane. I mi, znate, te priče ne čujemo dovoljno često. Ipak, to se događa posvuda i ovi alati to dijelom omogućavaju.

Kada sve to zbrojite, kada zbrojite preskakanje koraka i nove vrste alata, moćne nove pristupe... što dobijete? Pa, vrlo brzo, dobijete sjajnu zelenu budućnost za zemlje u razvoju. Dobijete, npr. zelenu energiju koja se širi svijetom. Dobijete... ovo je zgrada u Hyderabadu, Indija. To je najzelenija zgrada na svijetu. Dobijete lokalna rješenja koja funkcioniraju za ljude koji nemaju kapitala ili mu imaju ograničen pristup. Dobijete bosonoge solarne inženjere koji nose solarne ploče u udaljene planine. Dobijete pristup medicini na daljinu. Ovo su indijske medicinske sestre koje uče kako koristiti dlanovnik (PDA) da bi pristupile bazi podataka s informacijama kojima inače nemaju pristup od kuće. Dobijete nove alate za ljude u zemljama u razvoju. Ovo su LED svjetla koja za otprilike milijardu ljudi kojima suton znači tamu daju novi način funkcioniranja. Ovo su hladnjaci kojima ne treba struja, od keramike su i dizajnirani poput termosice.

I dobijete rješenja za vodu. Voda je jedan od najvećih problema. Ovo je dizajn za pobiranje kišnice koja je jako jeftina i dostupna ljudima u zemljama u razvoju. Ovo je dizajn za destilaciju vode uz pomoć sunčevih zraka. Ovo je lovac magle, ukoliko živite u vlažnim područjima poput džungle, destilirat će vodu iz zraka koja je čista i pitka. Ovo je način za transport vode. Jako mi se sviđa... nošenje vode je takva tlaka, a netko se sjetio ove ideje, što ako je zakotrljamo? Dobro? Mislim da je ovo odličan dizajn. Ovo je fantastičan izum, "slamka života". Kroz nju možete zapravo usisati bilo kakvu vodu i dok ona dotakne vaše usne postat će pitka. Ljudi koju su u očajnoj situaciji mogu je koristiti. Ovo je jedna od meni najdražih stvari u Worldchanging stilu. To je vrtuljak kojega je izumila tvrtka Roundabout, koji pumpa vodu dok se djeca igraju... Znate? Da... ovo rješenje zaslužuje ozbiljan pljesak, odlično je. Isto vrijedi za ljude koji su u apsolutnoj krizi. Dobro?

Očekuje se da ćemo do 2020. godine imati oko 200 milijuna izbjeglica zbog klimatskih promjena i političke nestabilnosti. Kako možemo pomoći tim ljudima? Pa, postoji vrsta nevjerojatnog novog humanitarnog dizajna koji se razvija kroz suradnju diljem planeta. Neki od tih dizajna uključuju primjere djelovanja, poput novih primjera seoske poduke u središtu izbjegličkog logora. Novi modeli pedagogije za raseljene. I imamo nove alate. Ovo je jedan od mojih apsolutnih favorita. Zna li netko što je ovo?

Iz publike: ...mine.

Točno, ovo je cvijet koji otkriva mine. Ukoliko živite na nekom od onih mjesta na kojem su neke od pola milijardi mina porazbacanih unaokolo, možete baciti ovo sjemenje na polja. Kako budu rasle, biljke će rasti oko mina, njihovo korjene će otkriti kemikalije u njima, a tamo gdje cvjetovi pocrvene... tamo ne smijete nagaziti. Da, sjemenje koje vam može spasiti život. Znate?

(pljesak)

Ovaj primjer volim i zato što mi se čini da alati koje upotrebljavamo za promjenu svijeta trebaju biti lijepi sami po sebi. Znate, nije dovoljno samo preživjeti. Mi moramo napraviti nešto bolje od ovoga što imamo. I mislim da hoćemo. Da završim s besmrtnim riječima H.G. Wellsa, Mislim da bolje tek dolazi. Zapravo, mislim da je "sva prošlost samo početak početka; sve što je ljudski um postigao je samo san prije buđenja." Nadam se da će se to pokazati točnim. Ljudi u ovoj dvorani daju mi više pouzdanja nego ikada da će to biti tako.

Hvala vam puno.

(pljesak)