Adam Gosser i njegov održivi hladnjak

Ovo je nešto na čemu još radimo a temelji se na pojedinim komentarima danim na TED-u prije dvije godine o potrebi za spremištem za cjepivo (Glazba) [Na ovom planetu] [ 1.6 milijardi ljudi ] [ nemaju pristup električnoj energiji] [ rashladnim sustavima ] [ ili pohranjenim gorivima ] [ to je problem ] [ koji utječe na: ] [ širenje bolesti ] [skladištenje hrane i lijekova ] [ i kvalitetu života ] [ evo što predlažemo: jeftin rashladni sustav koji ne koristi struju ... ] [ ... propan, benzin, kerozin ili potrošnu robu ] [ vrijeme je za malo termodinamike ] [ I priču o hladnjaku koji se bazira na povremenoj apsorpciji ]

Prije 29 godina slušao sam profesora termodinamike koji je govorio o apsorpciji i rashlađivanju. Bila je to jedna od stvari koje su mi se urezale u pamćenje. Prilično je nalikovala Stirlingovom stroju: bila je fora, ali niste znali što biste s time. Izmislio ju je Ferdinand Carre 1858. godine, ali nije mogao ništa izgraditi s njom zbog alata koje je imao tada na raspolaganju.

Onda je ludi Kanađanin po imenu Powell Crosley 1928. godine komercijalizirao nešto što je nazvao Icyball, i to je bila zbilja sjajna ideja, objasnit ću kasnije zašto nije funkcionirala, no, evo o čemu se radi. Postoje dvije sfere, odvojene i udaljene jedna od druge. U jednoj je radna tekućina, voda i amonijak, a u drugoj je kondenzator. Zagrijete jednu stranu, vrelu stranu. Amonijak ispari i ponovno se kondenzira s druge strane. Pustite neka se ohladi na sobnu temperaturu, i tada, dok amonijak ponovno isparava i miješa se s vodom na ranije vreloj strani, stvara moćan učinak rashlađivanja. Odlična ideja, ali nije funkcionirala. Sve je eksplodiralo. Zato što korištenjem amonijaka dobivate jako visoke tlakove zagrijete li ga na krivi način. Tlak je bio veći od 27 bara. Amonijak je bio otrovan. Špricao je posvuda. Ipak, bila je to zanimljiva zamisao.

I tako, dobro je što je 2006. godina i što možemo puno toga napraviti računalima. Pa smo uključili čitav Odjel za termodinamiku sa Sveučilišta Stanford. Puno računanja dinamike fluida. Dokazali smo da je većina tablica o rashlađivanjem amonijakom pogrešno. Našli smo neke neotrovne rashlađivače koji su funkcionirali na vrlo niskoj razini tlaka Doveli smo i tim iz Velike Britanije ima puno stručnjaka za rashlađivanje, pokazalo se, u Velikoj Britaniji -- sagradili smo probni model i dokazali kako, u stvari, možemo proizvesti niskotlačni, neotrovni hladnjak.

Evo kako funkcionira. Stavite ga na vatru. Većina ljudi u svijetu imaju vatru za kuhanje, bilo da koriste izmet deve ili drvo kao gorivo. Zagrijava se oko 30 minuta, hladi oko sat. Stavite ga u spremnik i hladit će iduća 24 sata. Izgleda ovako. Ovo je peti prototip. Nije baš posve završen. Teži oko 3,6 kilograma i funkcionira ovako. Stavite ga u posudu od 15 litara, i rashladit će ju na malo iznad točke smrzavanja, otprilike tri stupnja, na 24 sata u okruženju temperature 30 Celzijusa. Zbilja je jeftin. Mislimo da ih možemo proizvoditi u velikim količinama za oko 25 dolara, u manjim količinama za 40 dolara. I mislimo da možemo rashladne sustave učiniti dostupnima svima.

Hvala. (Pljesak)