Misha Glenny istražuje globalne mreže kriminala

Ovo su zabrinjavajuća ekonomska vremena prijatelji TEDsteri, zaista nesretna ekonomska vremena. I zato bih vas želio oraspoložiti sa jednom velikom, iako uglavnom nepoznatom pričom o poslovnom uspjehu u zadnjih 20 godina. Koja se na specifičan način može uporediti sa uspjesima Microsofta ili Googlea. To je industrija koja je podnijela trenutnu recesiju vrlo ležerno. Govorim o organizovanom kriminalu.

Reći ćete, organizovani kriminal postoji već vrlo dugo. I tu bi bili zbilja u pravu. Ali u posljednje dvije decenije je doživio neviđen razvoj. I danas predstavlja otprilike 15% svjetskog bruto nacionalnog dohodka. Volim ga nazivati globalna ekonomija u sjeni ili ukratko 'McMafia'.

Šta je prouzrokovalo ovaj nevjerovatan porast međunarodnog kriminala? Naravno, tu je globalizacija, tehnologija, komunikacije i ostale stvari o kojima ćemo pričati nešto kasnije. Prvo bih vas želio vratiti ovom događaju. Padu komunizma. U cijeloj istočnoj Evropi, nezaboravan momenat u našoj poslijeratnoj historiji.

Sada je vrijeme da vam kažem istinu. Ovaj događaj je meni lično mnogo predstavljao. Krijumčario sam knjige preko gvozdene zavjese demokratskoj opoziciji u istočnoj Evropi kao što je bila Solidarnost u Poljskoj kada sam bio tinejdžer. Onda sam počeo pisati o istočnoj Evropi nakon čega postadoh glavni BBC-jev dopisnik za regiju. Dužnost koju sam obavljao 1989. Kada je 425 miliona ljudi napokon dobilo pravo da izabere svoju vladu, bio sam presretan. Ali bio sam dijelom i zabrinut u vezi nekih prljavih stvari koje vrebaju iza ugla.

Na primjer, nije potrajalo dugo, prije nego će etnički nacionalizam pokazati svoje krvavo lice u Jugoslaviji. I u svom tom haosu usred euforije, trebalo mi je malo da shvatim da su neki od ljudi koji su posjedovali moć u istočnoj Evropi prije 1989. i dalje činili isto nakon tamošnje revolucije. Očigledno je bilo takvih likova. Ali tu je bilo i nekih neočekivanih ljudi koji su igrali ključnu ulogu u događajima u istočnoj Evropi.

Kao ovaj recimo. Sjećate li se njih? Nekad su osvajali zlatne medalje u dizanju tegova i hrvanju, svake četiri godine na Olimpijskim igrama. Bili su prave zvijezde za komunizam, sa dobrim načinom života koji ide uz to. Dobivali su odlične stanove u centru grada. Povremeno i seksualne usluge. I mogli su slobodno putovati na zapad, što je bilo veliki luksuz u to vrijeme. Iznenađujuće, ali oni su igrali kritičnu ulogu za vrijeme tranzicije u istočnoj Evropi. Ili kao što ih ja volim nazivati, oni su babice kapitalizma. Evo nekih od tih istih dizača tegova poslije tretmana iz 1989.

U Bugarskoj, ova fotografija je snimljena u Bugarskoj, kada se komunizam raspao u istočnoj Evropi nije se raspao samo komunizam, već i cijeli državni poredak. Što znači da policijski organi nisu radili. Sud nije funkcionisao kako treba. Dakle, šta je poslovni čovjek u novom hrabrom svijetu kapitalizma istočne Evrope mogao učiniti kako bi osigurao da se ugovori poštuju? Pa, on bi se obratio ljudima koje su sociolozi prozaično nazivali privatizovane agencije za sprovođenje zakona. Mi ih poznajemo pod imenom mafija. I u Bugarskoj mafiji će se uskoro pridružiti 14 hiljada ljudi otpuštenih sa poslova u sigurnosnim agencijama između 1989. i 1991.

Sada, kada vam je država u kolapsu, ekonomija velikom brzinom propada, posljednji ljudi koje želite vidjeti na tržištu rada su 14 hiljada žena i muškaraca čije su osnovne vještine nagledanje i prisluškivanje, krijumčarenje, organizovanje struktura u podzemlju i ubijanje ljudi. I to je što se dogodilo širom istočne Evrope. Dok sam radio devedesetih godina najviše sam vremena proveo pokrivajući užasan sukob u Jugoslaviji.

I nisam mogao da ne primjetim da su ljudi koji su činili užasna nedjela, paravojne organizacije, bili zapravo isti oni koji su upravljali organizovanim kriminalnim mrežama. Tada sam počeo shvatati kako iza nasilja stoji mračni kriminalni poduhvat. I tako sam odlučio putovati oko svijeta posmatrajući ovo globalno krminalno podzemlje razgovarajući sa policajcima, razgovarajući sa žrtvama, sa potrošačima nedopuštenih roba i usluga. Ali prije svega, razgovarajući sa samim mafijašima.

I naravno, Balkan je bio odlično mjesto za početi. Zašto? Pa, prije svega jer su se tamo red i zakon urušili. Ali isto tako, kao što tvrde u trgovinama, da je sve do lokacije, lokacije, lokacije. I ono što sam primjetio na početku svog traganja da je Balkan postao ogromna tranzitna zona za nezakonite robe i usluge koje dolaze iz cijeloga svijeta. Heroin, kokain, trgovina ženama radi prostitucije i plemeniti minerali.

I kuda je sve to bilo usmjereno? Ka Evropskoj uniji, koja je već bila počela ubirati prednosti globalizacije. Pretvarajući se u najbogatije potrošačko tržište u historiji koje obuhvata oko 500 miliona ljudi. I značajna manjina od ovih 500 miliona ljudi svoj novac i slobodno vrijeme voli trošiti na prostitutke, gurajući novčanice od 50 eura i ilegalno zapošljavajući radnike iz inostranstva.

Organizovani kriminal u globalizovanom svijetu funkcioniše na isti način kao i svaki drugi biznis. Ima svoje produkcijske zone kao što su Afganistan i Kolumbija. Zone distribucije poput Meksika i Balkana. I naravno, zone konzumacije kao što je Evropska unija, Japan i naravno Sjedinjene Države. Zone produkcije i distribucije se obično nalaze u zemljama u razvoju. I često su izložene užasnom nasilju i krvoproliću.

Uzmimo na primjer Meksiko. Tamo je u posljednjih 18 mjeseci, ubijeno 6 hiljada ljudi što je direktna posljedica trgovine kokainom. A šta je sa Demokratskom Republikom Kongo? Od 1998. tamo je umrlo 5 miliona ljudi. To nije konflikt o kojem mnogo čitate u novinama. Ali je najveći konflikt na planeti nakon Drugog svjetskog rata. A zašto? Jer mafija iz cijeloga svijeta sarađuje sa lokalnim paravojskama kako bi osigurala zalihe bogatih mineralnih resursa iz regije.

Godine 2000. 80% svjetskih zaliha koltana je dobiveno na poljima smrti sa područja istočne Demokratske Republike Kongo. Koltan će te danas naći u skoro svakom mobilnom telefonu, svakom laptopu i konzolama za igranje. Gospodari rata u Kongu su takve stvari prodavali mafiji u zamjenu za oružje. A mafija bi to onda prodavala po zapadnim tržištima. I tako je ta zapadna potreba da konzumira primarna pogonska snaga organizovanog internacionalnog kriminala.

Dozvolite mi da vam pokažem neke od svojih prijatelja u akciji, snimljene od Italijanske policije krijumčareći neoporezovane cigarete. Fabričke cigarete su veoma jeftine. Evropska unija ih onda oporezuje najvećim porezom na svijetu. Tako, ako ih uspijete prokrijumčariti do E.U. možete ostvariti veoma unosan profit. I želim vam pokazati ovo kako bih demonstrirao tip resursa dostupnih ovim grupama.

Kada je nov, ovakav gliser vrijedi milion eura. I nešto je najbrže što se može naći na evropskim vodama. Od 1994. dobrih sedam godina, 20 ovakvih čamaca je preplovljavalo Jadransko more, od Crne Gore do Italije, svaku noć. I kao posljedicu ovakvog trgovanja imamo samo Veliku Britaniju koja je izgubila 8 milijardi dolara poreznih prihoda. I taj novac biva preusmjeren na ratna događanja u Jugoslaviji i za punjenje džepova beskrupuloznih pojedinaca.

Kada je počela ovakva trgovina, italijanska policija je imala svega dva glisera koja su mogla ići dovoljno brzo. I to je važno, jer je inače jedini način da uhvatite te ljude da ostanu bez benzina. Ponekad bi ti kriminalci sa sobom vozili žene radi odvođenja u prostituciju. I ako bi se policija pojavila, oni bi bacili žene u more, da bi se policija pozabavila spašavanjem žena prije nego bi nastavljala hvatati loše momke.

Pokazao sam vam ovo da bih demonstrirao koliko glisera, koliko plovila treba da bi se uhvatio samo jedan. I odgovor je, šest plovila. Upamtite, 20 ovakvih brzih čamaca se kretalo Jadranskim morem svaku noć. Dakle, šta su ovi ljudi radili sa zarađenim novcem?

I tu dolazimo do globalizacije jer to nije samo deregulacija globalne trgovine. Već i liberalizacija međunarodnog finansijskog tržišta. I znate, to je olakšalo stvari peračima novca. Posljednje dvije decenije su bile era procvata prljavog novca.

Devedesetih smo vidjeli finansijske centre širom svijeta kako se takmiče za posao. I jednostavno nije postojao efikasan mehanizam za spriječavanje pranja novca. I mnogo legealnih banaka je bilo sretno da prihvati depozite iz veoma sumnjivih izvora bez postavljanja ikakvih pitanja.

A u biti svega, je mreža banaka koja je izvan finansijskih centara. Danas su takve banke neizostavan dio procesa pranja novca. I ako želite učiniti nešto po pitanju nezakonite utaje poreza transnacionalnog organizovanog kriminala i pranja novca, morate ih se riješiti. Pozitivno je što konačno imamo nekoga u Bijeloj kući ko se konzistentno oglašavao protiv ovakvih razarajučih institucija.

I ako je iko zainteresovan za moje mišljenje potrebni su novi zakoni, propisi i učinkovita regulacija. Pogledajmo naprimjer Bernieja Madoffa, koji će ostatak svog života provesti u zatvoru. Bernie Madoff je ukrao 65 milijardi dolara. Što ga stavlja na sami vrh kriminala skupa sa kolumbijskim kartelima i ruskim kriminalnim sindikatima. No, on je to činio decenijama u samom srcu Wall Streeta. I niko se nije zabrinuo zbog toga. Koliko još ima Madoffa na Wall Streetu, ili u Londonu varajući običan svijet i perući novac? Mogu vam reći, svakako ih ima još dosta.

Dozvolite mi da vam predstavim najveći kalibar organizovanog kriminala. To su narkotici. Imamo drugu fotografiju plantaže marihuane od jutros. Ova se nalazi u centralnoj Britanskoj Kolumbiji gdje sam je i snimio. To je jedna od desetine hiljada malih plantaža u Britanskoj Kolumbiji koje obezbjeđuju da preko 5% BND-a ove provincije, dolaze iz ove trgovine.

Onda me inspektor Brian Cantera iz kanadske kraljevske policije vodi do zavučenog skladišta istočno od Vankuvera da mi pokaže neke od proizvoda koje redovno oduzima kanadska policija od krijumčara koji marihuanu šalju na jug, u Sjedinjene Američke Države, gdje postoji nezasito tržište za travom iz Britanske Kolumbije, kako je zovu, dijelom jer se reklamira kao organska, što naravno najviše prolazi dole u Kaliforniji. (Smijeh) (Aplauz)

Čak i po priznanju policije ovo je mali dio profita koji ostvaruju glavni izvoznici. Otkad je počela globalizacija globalno tržište narkotika se veoma povećalo i razvilo. Međutim nije bilo istovremenog povećanja resursa dostupnih policijskim snagama.

Ali to bi se moglo promijeniti. Jer se nešto čudno dešava. Ujedninjene Nacije su prepoznale ovog, odnosno prošlog mjeseca da je Kanada postala ključna zona distribucije i produkcije ekstazija i ostalih sintetičkih droga.

Zanimljivo je da zastupljenost heroina i kokaina opada zato što tablete postaju sve bolje. To je ono što mijenja igru. Jer pomjera produkciju iz Trećeg svijeta u zapadne zemlje. Kada se to dogodi, sigurno je da će preopteretiti policijske kapacitete na zapadu. Zakonske regulative koje postoje oko 40 godina su odavno zrele za ozbiljne promjene. Tako ja mislim.

Sada o recesiji. Organizovani kriminal se već veoma dobro prilagodio recesiji. Ne iznenađujuće, najotpornija industrija na cijelome svijetu. I nema pravila u svom regulatornom sistemu. Izuzev naravno, što ima dva poslovna rizika biti uhapšen od zakonskih tijela, što je iskreno, njhova najmanja briga i konkurencija drugih grupa, kao npr. dobiti metak u potiljak.

Ono što su napravili je da su premjestili svoje operacije. Manje se puši trava ili se ne ide prostitutkama tako često za vrijeme recesije. Umjesto toga oni se u velikom stilu bave finansijskim i korporativnivnim kriminalom, prije svega na dva načina falsifikovanjem robe i kriminalu na internetu. I tu su nevjerovatno uspješni. Želio bih vam predstaviti gosp. Pringleja. Ili bolje rečeno Señor Pringleja.

Ovu opremu mi je pokazao kompjuterski kriminalac iz Brazila. Sjedili smo u autu u Aveniji Paulista u Sao Paulou. Priključio je to na moj laptop, i u roku pet minuta on je ušao u kompjuterski sigurnosni sistem jedne od glavnih brazilskih banaka. Uopšte nije teško. U stvari je dosta jednostavno jer, fascinantna stvar u vezi virtualnog kriminala je da se tu ne radi puno o tehnologiji.

Ključ virtualnog kriminala je ono što zovemo društveni inžinjering. Ili kada bi koristili tehnički izraz za to, svake minute se neko rodi. Ne bi vjerovali kako je lako nagovoriti ljude da čine sa svojim kompjuterom stvari koje objektivno nisu u njihovom interesu. I brzo se dogodilo da su kriminalci naučili kako to da urade na najbrži način, naravno, najbrži način do nečijeg novčanika jeste obećati seks i ljubav.©

Vjerujem da se neki od vas sjećaju virusa zvanog I-Love-You, jednog od najboljih virusa koji se bio pojavio po cijelom svijetu. Bio sam veoma sretan kada se taj virus pojavio jer prva osoba koja mi ga je poslala bila je moja bivša djevojka. Prema meni je gajila razne vrste osjećaja i emocija ali ljubavi nije bilo među njima. (Smijeh) Pa čim sam vidio tako nešto u svojoj elektronskoj pošti, bez razmišljanja sam to obrisao, i poštedio se vrlo gadne infekcije.

Dakle kompjuterski kriminal, pazite ga se. Jedna stvar u koju smo sigurni je da internet olakšava stvari ovim bićima. To su komarci koji nose virus malarije šireći zarazu tako što bi komarčić imao besplatan obrok na naš račun.

Artesunate je vrlo efikasan lijek kod uništvanja parazita koji je u ranoj fazi infekcije. Ali u toku protekle godine istražitelji u Kambođi su otkrili kako se događa da su paraziti malarije postali imuni na lijekove. I oni se plaše da je razlog tomu što Kambođanci nemaju uslova da kupe lijekove u radnjama tako da ih kupuju putem interneta. A te tablete sadrže svega male doze aktivnog sastojka protiv parazita. Što je i uzrok razvijanju otpora kod parazita.

Razlog zašto ovo govorim je što mi moramo znati da organizovani kriminal utiče na sva moguća polja našeg života. Ne morate spavati sa prostitutkama ili drogirati se kako bi bili imali veze sa organizovanim kriminalom. Oni utiču na naše bankovne račune. Oni utiču na naše komunikacije, penziona osiguranja. Oni čak utiču na hranu koju jedemo i na naše vlade.

Ovo više nije stvar Sicilijanaca iz Palerma i New Yorka. Sa ovim kriminalcima nema romantike. U 21. vijeku ovo je moćna industrija koja proizvodi nestabilnost i nasilje gdje god se pojavi. Jedna je od glavnih ekonomskih sila koju moramo uzeti vrlo, vrlo ozbiljno. Bila mi je čast držati vam izlaganje. Hvala vam mnogo. (Aplauz)