James Geary, Metaforički govoreći

Metafora živi život u tajnosti, svuda oko nas. Izgovaramo oko šest metafora u minuti. Metaforičko razmišljanje je ključno za razumijevanje nas samih, i drugih; kako komuniciramo, učimo, otkrivamo, pronalazimo. Ali metafora je način mišljenja, više nego način s riječima.

Kako bih ovo mogao objasniti, u pomoć sam pozvao jednog od najvećih filozofa, vladajućeg kralja među metaforičarima, čovjeka čiji je doprinos ovom polju toliki da je on sam postao metafora. Ne mislim ni koga drugoga, do Elvisa Presleya. (Smijeh)

Dakle, ''All Shook Up'' je sjajna ljubavna pjesma. Ali je i primjer kako mi, kada god se bavimo apstraktnim idejama, emocijama, osjećajima, konceptima, mislima, neizbježno pribjegavamo metafori. U ''All Shook Up'', dodir nije dodir nego hladnoća. Usne nisu usne, nego vulkani. Ona nije ona, nego ljutić (cvijet). Ni ljubav nije ljubav, nego stanje potresa (''All Shook Up'')

Ovdje se Elvis koristi klasičnom Aristotelovom definicijom metafore - postupak davanja stvari imena koje pripada nečemu drugom. Ovo je matematika metafore. I na sreću je veoma jednostavna. X = Y. (Smijeh) Ovu formulu nalazimo gdje god je metafora prisutna.

Elvis je koristi, ali i Šekspir u ovom poznatom stihu iz ''Romea i Julije'', Julija je sunce. Šekspir stvari, Juliji, daje ime koje pripada nečemu drugom - suncu. Ali kada god stvari dajemo ime koje pripada nečemu drugom, u isto vrijeme joj dajemo čitavu mrežu analogija. Mješamo i sastavljamo ono što znamo o izvoru metafore, u ovom slučaju suncu, s onim što znamo o njenom cilju, Juliji. Metafora nam daje jasniju sliku Julije nego da je Šekspir doslovno opisao njen izgled.

Dakle, kako pravimo i razumijevamo metafore? Ovo vam se može činiti poznatim. Prvi korak je raspoznavanje oblika. Pogledajte ovu sliku. Šta vidite? Tri tvrdoglava Pacmana, i tri izlomljene zagrade Ono šta ustvari vidimo su dva trougla koji se preklapaju. Metafora nije samo pronalazak oblika; ona je i kreacija oblika. Drugi korak je Konceptualna sinestezija.

Sinestezija se pojavljuje kada jedan podražaj doživljavamo u dva različita osjetila, kao što je ''obojeno slušanje''. Ljudi s obojenim slušanjem ustvari vide boje kada čuju zvuk riječi ili slova. Svi mi imamo sinestetičke sposobnosti. Ovo je Buba/Kiki test. Što morate uraditi jeste odrediti koji od ovih oblika se zove Buba, a koji Kiki. (Smijeh)

Ako ste kao i 98% ostalih ljudi, poistovijetit ćete okrugli oblik, nalik amebi, kao Buba, a oštri, šiljati kao Kiki. Možemo li to potvrditi podizanjem ruku? Podudara li se ovo? U redu, mislim da smo dobili 99,9%. Zašto ovako reagujemo? Jer instinktivno nađemo, ili kreiramo, vezu između okruglog oblika i okruglog zvuka kod Buba, i šiljatog oblika, i šiljatog zvuka kod Kiki.

I mnoge od metafora koje koristimo svakodnevno su sinestetičke. Tišina je slatka. Boje kravate su prodorne. Seksualno privlačne osobe su vatrene. Seksualno neprivlačne osobe nas ostavljaju hladnima. Metafora kreira jednu vrstu konceptualne sinestezije u kojoj jedan koncept razumijemo u kontekstu drugog.

Treći stepen je kognitivna disonanca (nesklad). Ovo je Stroopov test. Ovdje morate odrediti, što je brže moguće, boju kojom su ove riječi ispisane. Možete pokušati sada. Ako ste poput većine ljudi, doživjećete trenutak kognitivne disonance kada je ime boje napisano drugom bojom. Test pokazuje da ne možemo zanemariti doslovno značenje riječi čak i kada doslovno značenje daje pogrešan odgovor.

Stroopov test se sprovodio i sa metaforom. Učesnici su morali identifikovati, što je brže moguće, doslovno netačne rečenice. Duže im je trebalo da proglase metafore netačnim nego da odbace doslovno netačne rečenice. Zašto? Jer ne možemo zanemariti ni metaforičko značenje riječi.

Jedna od rečenica je bila, ''Neki poslovi su zatvori''. Osim ako ste čuvar u zatvoru ova rečenica ''Neki poslovi su zatvori'' je doslovno netačna. Nažalost, ona je metaforički tačna. Metaforička istina se sukobljava s našom mogućnosti da je identifikujemo kao netačnu. Metafora je važna jer je svakodnevno oko nas, svo vrijeme. Metafora je važna jer kreira očekivanja.

Dobro pazite kada sljedeći put budete čitali finansijske novosti. Agent metafore opisuju kretanje cijena kao svjesnu aktivnost žive stvari, kao npr., ''NASDAQ je porastao''. Objekt metafore opisuju kretanje cijena kao nežive stvari, kao npr., ''Indeks njujorške berze je pao poput cigle''.

Istraživači su pitali skupinu ljudi da pročitaju nekolicinu komentara tržišta te da predvide kretanje cijena za sljedeći dan. Oni izloženi agent metaforama su imali veća očekivanja da će se kretanje cijena nastaviti. A ta očekivanja su imali jer agent metafore ukazuju na svjesno djelovanje žive stvari da ostvari neki cilj. Ako se, na primjer, cijene kuća stalno opisuju kao da se penju i penju, sve više i više, prirodno je za podrazumjeti da je taj rast nezaustavan. Čitaoci se mogu osjećati sigurnim u, npr., uzimanju zaloga koje sebi u stvarnosti ne mogu priuštiti. Ovo je naravno hipotetički primjer. Ali ovo je način na koji nas metafora obmanjuje.

Metafora je još važna jer utječe na odluke aktiviranjem analogija. Grupi studenata je rečeno da je mala demokratska država napadnuta i da je zatražila pomoć SAD-a, te su morali donijeti odluku. Šta su trebali uraditi? Umješati se, obratiti se UN-u, ili ne djelovati? Svakome od njih je dat jedan od tri opisa ove hipotetičke krize, od kojih je svaki trebao proizvesti različitu historijsku analogiju: Drugi svjetski rat, Vietnamski rat, dok je treća bila historijski neutralna.

Oni izloženi scenariju Drugog svjetskog rata su više predlagali opciju uplitanja nego li su to ostali. Jednako kao što ne možemo zanemariti doslovno značenje riječi, ne možemo zanemariti ni analogije koje su proizvedene metaforom. Metafora je važna jer otvara vrata otkrivanja. Kada god riješimo problem ili nešto otkrijemo, poređujemo ono šta znamo s onim što ne znamo. A jedini način da nešto saznamo o drugopomenutom je istraživanje načina na koje bi mogla biti slična prvopomenutoj

Ajnštajn je opisao svoj naučni metod kao kombinatorna igra. Uspješno je koristio eksperimente misli koji su u stvarnosti bili razrađene analogije, kako bi došao do jedne od svojih najvećih otkrića. Spajanjem onoga što znamo s onim što ne znamo kroz analogiju, metaforičko razmišljanje pokreće iskru koja pali otkriće.

Iako je metafora svugdje prisutna, još je skrivena. Ali jednostavno morate posmatrati riječi oko Vas i naći ćete je. Ralf Waldo Emerson je jezik opisao kao ''fosilnu poeziju''. Ali, prije nego je postao fosilna poezija jezik je bio fosilna metafora. Ali ovi fosili još uvijek dišu.

Uzmite tri najpoznatije izreke cijele Zapadne filozofije: ''Cogito ergo sum''. Uobičajeno je prevođeno kao ''Mislim, dakle, postojim''. Ali postoji bolji prevod. Latinska riječ ''cogito'' je izvedena iz prefiksa ''co'', sa značenjem ''zajedno'', i glagola ''agitare'', sa značenjem ''tresti''. Tako da ''cogito'' zapravo znači stresanje. Te ''cogito ergo sum'' zapravo znači ''Tresem stvari, dakle, postojim''. (Smijeh)

Metafora potresa stvari, dajući nam sve od Šekspira do naučnih otkrića u razvoju. Um je plastična sniježna kupola, najljepša, najinteresantnija, i najispravnija, kada je, kao što je Elvis rekao, sve potreseno. A metafora um održava u potresu, kleptavim i u pokretu, dugo nako što nas je Elvis napustio. Hvala Vam. (Aplauz)