Bart Weetjens: Kako sam podučio pacove da nanjuše mine

Došao sam da sa vama podjelim izuzetno iskustvo -- izuzetno bogato iskustvo, ustvari -- preko kojeg sam došao do treniranja pacova za spašavanje ljudskih života time što pronalaze mine i tuberkulozu. Kao dijete sam imao dvije strasti. Jedna je bila strast za glodarima. Imao sam više vrsta pacova, miševa, hrčaka, gerbila (skočimiš), vjeverica. Date mu ime, uzgojite ga, i prodate - kao što sam ja uradio. (Smijeh) I Afrika je bila moja strast. Kako sam odrastao u multikulturnom okruženju, kući su me posjećivali afrički studenti i ja sam učio o njihovim pričama i njihovom različitom porijeklu, ovisnosti o uvoznom znanju, dobrima, uslugama, o bogatim kulturnim razlikama. Afrika me istinski fascinirala.

Postao sam inženjer, inženjer za razvoj proizvoda. Fokusirao sam se na minimalističku tehnologiju za detekciju, zapravo prvu takvu za zemlje u razvoju. Počeo sam raditi u toj industriji ali nisam bio sretan što doprinosim materijalističkom društvu na linearan, izrabljivački i proizvodni način. Dao sam otkaz kako bih se posvetio stvarnom svjetskom problemu: minama. Govorimo o '95. godini. Princeza Diana na televiziji najavljuje da mine čine prepreku bilo kakvom razvoju, što je uistinu tako. Dok god su te naprave tu ili postoji sumnja o postojanju mina, ne možete ući na to tlo. Postojala je molba za novim detektorima u održivim okolinama gdje su potrebni za proizvodnju, što je većim dijelom u zemljama u razvoju. Mi smo izabrali pacove.

Zašto biste izabrali pacove? Jer su štetočini? Pacovi su, ustvari, za razliku od onoga što većina misli o njima, druželjubiva stvorenja. I, ustvari, naš proizvod - kao što možete vidjeti. Tu negdje postoji meta. Vidite operatera, obučenog afrikanca sa svojim pacovima ispred koji su ustvari s lijeva i desna. Vidite, životinja je našla minu. Grebe po površini, i vraća se po hranu, njegovu nagradu. Veoma, veoma jednostavno. Veoma održivo u ovoj okolini. Vidite, pacov dobija svoju nagradu. I ovako sve funkcioniše. Krajnje jednostavno.

Ali, zašto biste koristili pacove? Oni se koriste već od 50-ih godina prošlog stoljeća, u eksperimentima svih vrsta. Pacovi imaju više genetskog materijala posvećenog čulu mirisa nego ijedna vrsta sisara. Krajnje su osjetljivi na miris. Štaviše, u mogućnosti su locirati te mirise i komunicirati putem njih. Ali, kako mi komuniciramo s pacovima? Pa, mi ne pričamo njihov jezik ali imamo kliker, standardni metod dresiranja životinja. Vidite to ovdje. Kliker koji proizvodi određeni zvuk kojim možete pojačati određene sheme ponašanja. Prije svega, mi povežemo zvuk klika sa nagradom, što je gnječena banana i kikiriki u šprici. Onda kada životinja shvati niz klik, hrana, klik, hrana, klik, hrana -- da klik znači hranu -- mi je uvedemo u kavez sa rupom gdje životinja nauči da stavi svoj nos u rupu ispod koje je smješten miris mete. On to radi pet sekundi -- pet sekundi, što je dugo za jednog pacova. Kad životinja nauči ovo, zadatak učinimo malo težim. Pacov nauči da pronađe miris mete u kavezu sa više rupa -- do 10 rupa.

Onda životinja nauči da hoda na uzici na otvorenom i da pronalazi mete. Sljedeći korak je da životinja nauči da pronađe stvarne mine u stvarnim minskim poljima. One se testiraju i akreditiraju prema Međunarodnom Standardu za Mine, kao što psi moraju položiti test. Veličina polja je 400 kvadratnih metara gdje je nekoliko mina postavljeno nasumično a tim, trener i njegov pacov, mora naći sve mete. Ukoliko životinja ovo uspije, dobija licencu čime se akredituje za rad na polju -- baš kao psi, uz malu razliku: pacovi se mogu izdresirati za peti dio cijene za koju se psi demineri dresiraju.

Ovo je naš tim u Mozambiku: jedan tanzanijski trener koji prenosi vještine ovoj trojici kolega iz Mozambika. I trebali biste vidjeti ponos u očima tih ljudi. Imaju vještinu koja ih čini manje ovisnim o stranoj pomoći. Štaviše, ovaj mali tim, pored teških vozila, treba i deminere da posao privedu kraju. Ovom malom investicijom u dresiranje pacova u Mozambiku smo pokazali da možemo smanjiti cijenu po kvadratnom metru za 60 posto od onog što se trenutno ostvaruje. Sa dva dolara, troškove smanjujemo na 1,18 i možemo još niže. Pitanje obima. Ako uključimo više pacova, možemo povećati učinkovitost. U Mozambiku imamo mjesto za demonstraciju. Jedanaest afričkih vlada je uvidjelo da mogu postati manje ovisnim koristeći ovu tehnologiju. Oni su potpisali pakt o sigurnosti i stabilnosti u regiji Great Lakes (Velika Jezera). Ove vlade podržavaju pacove-heroje kako bi se zajedničke granice očistile od mina.

Dopustite mi da vas upoznam sa potpuno drugačijim problemom. Oko 6.000 ljudi je prošle godine nagazilo na mine, ali je u isto vrijeme u čitavom svijetu skoro 1,9 miliona ljudi umrlo od tubrkuloze kao prvog uzroka infekcije - naročito u Africi. Tamo su TBC i HIV snažno povezani što čini veliki problem. Uobičajeni postupak Svjetske zdravstvene oraganizacije, mikroskopija, dostiže pouzdanost od 40 do 60 posto. U Tanzaniji se kod samo 45 posto ljudi uspije dijagnosticirati TBC prije nego umru -- a brojevi ne lažu. To znači da, ako imate TBC postoji veća mogućnost da vam se neće otkriti tako da ćete jednostavno umrijeti od sekundarnih posljedica TBCa. Ako vam se ipak bolest dijagnosticira vrlo rano liječenje može početi -- čak kod HIV pozitivnih ljudi to ima smisla. Možete, ustvari, izliječiti TBC -- čak i HIV.

U našem jeziku, holandskom, naziv za TBC je ''tering'' što se etimološki odnosi na miris katrana. Još su stari kinezi i grci, Hipokrat, objavili i dokumentovali da se TBC može dijagnosticirati na kratkotrajnim izlučevinama koje pacijenti proizvode. Mi smo skupili uzorke iz bolnica -- kao obično testiranje, dresirali pacove na njima da vidimo da li funkcioniše -- i uspjeli smo. Možemo dostići 89 posto osjetiljivosti i 86 posto specifičnosti koristeći više pacova zaredom. Ovako to funkcioniše, i ovo je zapravo generička tehnologija. Ovdje govorimo o eksplozivima i tuberkulozi ali, zamislite, možete staviti bilo šta ovdje ispod.

Dakle, kako ovo radi? Imate kasetu sa 10 uzoraka. Stavite tih 10 uzoraka odjednom u kavez. Životinji treba tek dvjestoti dio sekunde da prepozna miris -- ide, dakle, veoma brzo. Ovdje je pacov već kod trećeg uzorka. Ovaj uzorak je pozitivan, nakon kog životinja čuje ''klik'' i dolazi po nagradu. Radeći ovo, veoma brzo možemo doći do, neke vrste, drugogstepenog mišljenja kako bi se utvrdilo koji su pacijenti pozitivni, a koji negativni. Poređenja radi, dok mikroskopist može provjeriti 40 uzoraka na dan, pacov može provjeriti isti broj uzoraka za samo sedam minuta. U kavezu poput ovoga -- (Aplauz) U kavezu poput ovoga, ako imate pacove, a mi trenutno imamo 25 pacova za TBC, možete provjeriti 1.680 uzoraka, radite li čitav dan. Možete li zamisliti šta može potencijalno proizaći iz ovog? Detekcija štetnih tvari u zemlji. Na carini, za detekciju nelegalnih dobara u kontejnerima itd.

Ali zadržimo se na tuberkulozi. Želim vrlo kratko naglasiti -- plavi stupci su rezultati mikroskopa na samo pet klinika u Dar es Salaamu na populaciji od 500.000 ljudi gdje je testirano njih 15.000. Mikroskopija za 1.800 pacijenata. A, time što smo uzorke ponovo dali pacovima i ponovo razmotrili rezultate povećali smo učinkovitost otkirvanja za preko 30 posto. Tokom prošle godine -- ovisno od intervala koje uzimate -- dosljedno smo povećavali broj otkrivenih uzoraka u pet bolnica u Dar es Salaamu između 30 i 40 posto. Ovo je, dakle, veoma značajno. Znajući da jedna osoba koju mikroskopija ne otkrije zarazi do 15 ljudi, zdravih ljudi, tokom jedne godine, možete biti sigurni da smo spasili mnogo života. Bar su to učinili naši pacovi-heroji.

Sljedeći naš korak bi bio da standardiziramo ovu tehnologiju. Jednostavne stvari kao, na primjer, mali laser u rupi gdje životinja stavlja svoj nos na pet sekundi. Dakle, standardizacija ovoga. Također, standardizacija pilula, nagradne hrane, i poluautomatizovati ovo kako bismo ovo mogli podići na veću razinu i utjecati na živote još više ljudi. Mogu zaključiti da mogu postojati i druge aplikacije ovoga. Ovo je prvi prototip našeg ''pacova-kamermana'' što je ustvari pacov sa ruksakom s kamerom koja može ići ispod ruševina da pronađe žrtve poslije zemljotresa itd. Ovo je faza prototipa. Kod ovog još nemamo sistem koji bi radio.

U zaključku bih želio reći, pomislit ćete da je o pacovima ili ovim projektima, ali je se u konačnici radi o ljudima. Radi se o davanju snage ranjivim zajednicama kako bi se nosili sa skupim i opasnim humanitarnim zadacima detekcije i to domaćim resursima kojih dosta ima. Dakle nešto posve drugačije je da nastavite izazivati vlastitu percepciju o resursima oko vas bilo da se radi o okolišu, tehnologiji, životinjama ili ljudima -- i, da se uljudno uskladimo sa ovim resursima kako bismo stimulirali održiv rad.

Hvala vam.

(Aplauz)