Annie Lennox: Zašto sam ja HIV/AIDS aktivist

Podjeliću sa vama priču o tome kako sam postala HIV/AIDS aktivist. Ime moje kampanje je SING kampanja. U novembru 2003 pozvana sam da učestvujem u pokretanju Mandelove 46664 Fondacije. To je njegova HIV/AIDS fondacija. A 46664 je broj koji je Mandela nosio dok je bio zarobljen na ostrvu Roben. To sam ja sa Jusu N'Dur na bini, najbolji trenutak u mom životu. Sledećeg dana, svi umjetnici su pozvani da se pridruže Mandeli na Roben ostrvu, gdje je trebao da održi konferenciju svjetskim novinarima, ispred svoje nekadašnje zatvorske ćelije. Možete da vidite rešetke na prozoru. Bila je to sasvim važna prilika za sve nas. U tom trenutku, Mandela je izjavio za svjetsko novinarstvo da je to bio virtualni genocid koji se dešavao u njegovoj zemlji, ta post-segregacijska nacija, gdje je hiljade ljudi umiralo svaki dan, a žrtve sa prve linije, koje su bile najviše ranjive, su bile žene i djeca.

To je bio ogroman uticaj na moju svijest, zbog toga što sam ja žena i majka, a nisam znala da je HIV/AIDS pandemija toliko direktno pogađala žene. Onda sam se obavezala-- kada sam napustila Južnu Afriku, napuštajući Kejptaun, rekla sam sebi, "Ovo će biti nešto o čemu moram govoriti. Moram služiti drugima." I od tada učestovala sam u svakom događaju 46664 fondacije u kojem sam mogla učestovati održavala sam konferencije za novinare, davala intervjue, govoreći i koristeći svoju platformu muzičara, sa posvećenošću Mandeli, iz poštovanja za ogroman, nevjerovatan rad koji je on postigao. Svi ljudi na svijetu poštuju Nelsona Mandelu. Svi obožavaju Nelsona Mandelu. Ali da li oni svi znaju šta se dešavalo u Južnoj Africi, u njegovoj zemlji, zemlji poznatoj po najvećem broju incidenata prenosa virusa ? Ja mislim da ako sada izađem na ulicu, i kažem ljudima šta se tamo dešavalo, oni bi bili šokirani.

Ja sam bila veoma sretna, nekoliko godina poslije, što sam upoznala Zakija Ahmata, osnivača kampanje Akcija Liječenja, nevjerovatnog borca i aktivistu. Upoznala sam ga na skupu 46664. Nosio je majicu istu kao što ja nosim sada. To je sredstvo. To vam govori ja se solidarišem sa ljudima koji su HIV pozitivni, sa ljudima koji žive sa HIV-om. I na neki način, zbog predrasude, noseći ovu majicu, ja kažem, "Jeste, mi možemo pričati o ovom problemu. To ne mora biti sakriveno." Postala sam član kampanje Akcija Liječenja, i veoma sam ponosna što sam član te nevjerovatne organizacije. To je fundamentalna kampanja koju čine uglavnom žene, njih 80 posto, većina njih je HIV - pozitivna. One rade na tom polju. Imaju ogroman doseg ljudi koji su direktno pogođeni virusom. Oni imaju programe obrazovanja. Oni iznose probleme predrasude. Izvanredno je to što čine. Da, moja SING kampanja je poduprijela Kampanju Akcija Liječenja na način gdje sam ja pokušala da podignem svijest i takođe pokušala da sakupim novac. Dosta novca koje sam uspjela sakupiti je direktno otišlo u Kampanju Akcija Liječenja i u nevjerovatan posao koji oni obavljaju, i koji još uvijek čine, u Južnoj Africi.

Ovako izgleda moja SING Kampanja. SING Kampanju uglavnom činim ja i oko troje ili četvero izvanrednih ljudi koji me podržavaju. Proputovala sam čitav svijet u protekle dvije i pol godine. Posjetila sam oko 12 različitih zemalja. Ovo sam ja u Oslu u Norveškoj, primajući lijep, debeo ček, ovdje pjevam u Hong Kongu, pokušavajući sakupiti novac. U Johanesburgu, imala sam priliku da sviram za publiku uglavnom bjele, srednje klase u Južnoj Africi koja je završila u suzama, iz razloga što ja koristim filmske snimke koje su doprle do srca, čitavu narav, ove užasne tragedije koja se dešava, koju ljudi namjeravaju izbjeći, zato što su iscrpljeni, i oni sasvim ne znaju šta bi moglo biti riješenje. Aron Motsoaledi, sadašnji ministar zdravlja, prisustovao je ovom koncertu, i ja sam imala priliku da ga upoznam, i on se absolutno obavezao da će pokušati napraviti promjenu, koja je absolutno potrebna. Ovo je Škotski parlament. gdje sam ja postala izaslanik za Škotsku i HIV. Pokazivala sam im svoja iskustva i pokušala, ponovo, da podignem svijest. Još jedanput, u Edinburgu, sa predivnim Afričkim Dječijim Horom kojeg ja jednostavno obožavam. A to su djeca kao ova, mnogi od njih su siročad zbog toga što su njihove porodice zaražene virusom side.

Ovdje sjedim sa Mišel Sidibe u Njujorku. On je direktor UNAIDS-a. I veoma sam počašćena činjenicom da me je Mišel pozvao, samo par mjeseci prije, nego što je postao UNAIDS ambasador. Na taj način, ja sam osnaživala svoju platformu i širila svoj doseg. Poruka koju UNAIDS trenutno šalje svijetu jeste da želimo da vidimo virtualnu eliminaciju prenosa virusa od majke na dijete do 2015 godine. To je veoma ambiciozan cilj, ali mi vjerujemo da može biti postignut političkom voljom. To je moguće.

A ovdje sam ja sa trudnicom koja je HIV pozitivna, mi smo nasmijane, obadvije smo nasmijane, jer smo vrlo pouzdane pošto znamo da ta mlada žena prima liječenje tako da njen život može biti produžen da bi se mogla brinuti o bebi koju treba da rodi. A njena beba će primit PMTCT, što će značiti da ta beba može biti rođena bez virusa. To je prevencija na samom početku života. To je jedan način gledanja na intervenciju pandemije side.

Sada bih voljela da završim tako što ću vam ispričati priču o Avelili. Ovo je Avelili. Ona ide sa mnom gdje god da pođem. Ja pričam o njoj svima, jer ona predstavlja jedno od milion siročadi zaraženo virusom side. Avelilina majka je imala HIV virus. Ona je umrla od bolesti side. Avelili je imala virus. Ona je bila rođena sa virusom. Ovdje je ona sa sedam godina, težine ne više od jednogodišnje bebe. U ovome trenutku svog života, ona pati od bolesti side u punom procvatu a imala je i upalu pluća. Upoznali smo je u bolnici u Istočnom Kejpu i proveli čitavo poslijepodne sa njom -- predivno dijete. Doktori i sestre su bili fenomenalni. Odredili su joj vrlo posebnu ishranu i dobro se brinuli o njoj. Nismo znali kada smo napustili bolnicu -- pošto smo snimili njenu priču -- da li će ona uopšte preživjeti. To je bio očigledno ... jedan vrlo emocionalan susret koji nas je ostavio da se osjećamo vrlo rezonantno sa ovim direktnim iskustvom, ovim jednim dijetetom, znate, sa tom pričom. Pet mjeseci kasnije, vratili smo se u Južnu Afriku da vidimo ponovo Avelili. Počinjem -- da se ježim -- ne znam da li možete da vidite dlake na mojim rukama. One su uspravne, zato što znam šta ćcu vam sada pokazati. Ovo je transformacija koja se desila. Nije li to izvanredno ?

( Aplauz )

Taj aplauz je ustvari za doktore i sestre bolnice koja se brinula o Avelili. Ja smatram da vi cijenite tu vrstu transformacije. Stoga bih vam poručila, svima u publici, ako osjećate da svaka majka i svako dijete u svijetu ima pravo na pristup dobroj ishrani i dobroj zdravstvenoj njezi, i ako vjerujete da Ciljevi Mileniumskog Razvoja, naročito peti i šesti, kojima se trebaju posvetiti sve vlade širom svijeta -- naročito u Saharskoj Africi -- molim vas da ustanete. Ja mislim da je to korektno za reći, to su skoro svi u dvorani.

Hvala vam najljepša.

( Aplauz )